Day: June 26, 2016
Rare success
I’m no expert on Colombia, but you don’t have to be one to welcome the ceasefire negotiated with Cuban mediation between the government and the Revolutionary Armed Forces of Colombia (the FARC) after 52 years of rebellion. The Economist gives an excellent overview of the accomplishment and the problems that lie ahead.
I would just signal the capital importance of preventing FARC cadres from going the way of rebels in El Salvador and Guatemala. In the aftermath of their civil wars, which ended in the 1990s, criminality has remained a major problem and even grown dramatically in El Salvador. Colombia has had significant success against its once rampaging drug cartels, but demobilization of the guerrillas will increase the challenge. Thousands of unemployed youth with few talents other than avoiding the authorities and handling a gun constitute a serious problem. Nor will their commanders miss an opportunity to organize protection and smuggling rackets, especially if they don’t do well in the post-war political competition.
Colombia has a neighbor to the east, Venezuela, already in desperate straits. Its left-wing Chavistas have wrecked the country’s economy, despite sitting on what are arguably some of the world’s largest, albeit low quality, oil reserves. They have also made a hash of the government’s institutions, which include a parliament now controlled by the opposition. The power struggle there and its consequences may well boil over to Colombia as Venezuelans flee economic implosion, straining Bogotá’s capacities just as it embarks on the challenge of implementing a complicated and for some people not very palatable peace deal.
A slowdown in Colombia’s economic growth will likely worsen in the aftermath of Brexit as the world slips into recession. The government will have trouble anteing up all the resources needed to implement the peace deal, which includes commitments to rural development among other things. The US has spent about $8 billion on Plan Colombia, one of Washington’s more comprehensive efforts to strengthen a fragile state and help it block both drug cartels and leftist guerrillas from damaging US national security. While criticized on human rights grounds and for its efforts at drug eradication, the Plan appears to have contributed a good deal to Colombia’s current success.
Sustainment will not be automatic. A special tribunal and disarmament, as The Economist reports, will be particularly important to the Colombian public. Jobs and political inclusion will be important to the guerrillas. Colombia is the third most populous Latin American country, with 50 million people (only Brazil and Mexico are larger). It needs to make at least as much success of its post-war transition as it has already made of its internal wars. Success in negotiating the end of a rebellion is rare, but success in managing the post-war process is even rarer.
Share this, I'll really appreciate it:
Iznenadjenje!
Former Foreign Minister and Ambassador Mico Vlahovic, whose own reaction to Brexit is published here, has provided a translation into Montenegrin of mine for the Podgorica daily Pobjeda:
Da, glas da Britanija napusti EU me je iznenadio. Očekivao sam da ekonomska recionalnost i politička smirenost odnesu prevagu nad nezadovoljstvom zbog imigranata i nad onima koji mašu zastavama i viču “Engleska na prvom mjestu”. Politika identiteta je ponovo trijumfovala. Neka mi to bude lekcija.
Neposredne ekonomske implikacije su već poznate: oštar pad britanske funte, rasprodaja na berzama širom svijeta, još više uzdrmani euro i još izvjesnija obnovljena recesija u Evropi i jače [ekonomsko] usporavanje u ostatku svijeta. SAD bi mogle biti izuzetak za sada, jer će mnogi potražiti sigurno utočište u dolaru, ali će ga sve ovo poskupjeti, što će oslabiti izvoz i dodatno usporiti razvoj. Nesigurnost će opstati: Škotska će ići na drugi referendum, Vels može poći tim stopama, a i Katalonija će pokušati isto.
A što je sa Balkanom i Srednjim Istokom, na koje je usmjerena moja pažnja?
Na Balkanu, kratkočni i dugoročni efekti su vrlo ozbiljni. Region je u velikom mjeri zavisan od evropske trgovine i investicija, koji će i sami biti odmah u teškoćama. Ali, politički efekat će biti značajniji. Balkanci su i do sada imali sumnje u svoju evropsku perspektivu, koja se sada čini daljom nego što je to bio slučaj prije pet godina. Sada bi oni bili budale ako ne posumnjaju u spremnost Evrope umanjene za Veliku Britaniju da im omogući članstvo.
Te sumnje će otvoriti vrata povećanom ruskom uticaju, ne samo na Balkanu, već i u Ukrajini. Niko od britanskog referenduma na političkom planu nije dobio više od Putina: rezultat slabi njegove protivnike u Ujedinjenom Kraljevstvu i u Evropskoj Uniji, čini njegovu aneksiju Krima i okupaciju jugoistočnog dijela Ukrajine prihvatljivijim i opravdava njegov etnički nacionalizam. Mora da ovih dana votka teče potocima u Moskvi. Stići će votka i do Balkana. Putin će, bez sumnje, pojačati napore u Srbiji, Republici Srpskoj i u Makedoniji kako bi odvratio Slovene od njihovih evropskih i NATO snova.
Srednji Istok je teži slučaj. Ima puno bogatih šeika iz Zaliva sa uloženim novcem i imovinom u Britaniji. Njima se neće svidjeti da vide kolaps funte. Neki od njih su već toliko izgubiki zbog niske cijene nafte da se mogu uspaničiti i napustiti Britaniju. Ali, ipak mislim da će mnogi ostati. Usporeni ekonomski rast na globalnom nivou će nastaviti da obara cijenu nafte, poslije njenog nedavnog povratka na nešto preko pedeset dolara. Zbog toga je sudbina zalivskog novca u Britaniji još i gora nego ranije.
Britanska uloga na Srednjem Istoku može biti izmijenjena. Britanija je bila najveći evropski kontributor ne samo u Iraku, već i u Libiji i Siriji. Britanija koja je više okrenuta sebi samoj i sa smanjenom ulogom vani neće imati iste resurse i neće biti u stanju da nastavi sa takvim angažmanom.
S druge strane, Britanija će, naravno, podići barijere imigrantima sa Srednjeg Istoka, mada ni do sada nije primila neki veći broj. Glavni fokus nezadovoljstva je bio usmjeren prema istočnim Evropljanima i prema prijetnji imigranata sa Balkana. Mladi Albanci, Srbi, Bosanci i Makedonci će izgubiti mogućnosti za školovanje i posao, koje su imali posljednjih godina.
Ironično, jedan od mnogih problema koji mora biti riješen u toku dvogodišnjih pregovora o primjeni Bregzita, će biti Britanci koji žive u ostatku Evrope, kojih ima oko milion i dvije stotine hiljada. Tri miliona ljudi iz zemalja Evropske Unije živi u Velikoj Britaniji. Ukoliko se ne postigne sporazum koji će omogućiti ovim ljudima da ostanu, mogli bi biti suočeni sa masovnim kretanjima stanovništva sa nepredvidljivim posljedicama. Čak i ako im bude dozvoljeno da ostanu, ovoj vrsti migracije je došao kraj. Sljedeća britanska vlada će biti primorana da učini sve što bude mogla da spriječi strance da se domognu njenih, uskoro – manje značajnih, obala.
Dakle: Bregzit je loša vijest za Ujedinjeno Kraljevstvo, za EU, za SAD, Balkan i Srednji Istok. To je dobra vijest za Vladimira Putina. Ja i moji prijatelji nemamo što da slavimo.
RSS - Posts
